U 4. broju ČELINAČKIH NOVINA rečeno je da bi bilo korisno i interesantno pozabaviti se toponima čelinačkog kraja. To bi mogao biti i uvod u sistematsko sakupljanje i proučavanje toponimastičkog materijala ovog kraja što bi bilo od višestrukog značaja .

Za početak evo nekih toponima i objašnjenja uz njih:

SLANAC – jedna močvarna poljana u Bojićima za koju narod priča da je slana jer je tu prosuta so za vrijeme borbe Turaka i Ugara (Latina), baš na tome mjestu.

PEJANOVAC – brdašce u Štrbama na kome je neki srpski kralj kovao svoj novac, kako se kaže, koji je bio "dosta vrijedan".

PETAKOVAC i PETKOVAČA – su groblje i voda u Štrbama. Na Petakovcu su pet kovača za pomenutog kralja kovala nadaleko čuveno oružje.

GRADINA – s lijevu stranu Ukrnje u Vijačanima je brdašce na kome je bio utvrđeni grad. Pred dolazak Turaka držali su ga Ugari (Mađari). U narodu se zvao i Brod. Navodno ličio je na neku nasukanu lađu iznad Ukrnje s vratima okrenutim zapadnoj strani, tj. izlazu na Ukrnju, koja je nekada bila plovna za velike lađe.

BARAKOVAC – Neki pričaju da je uz taj brežuljak prispjela Nojeva lađica na putu za Lipovac, u kojoj su se spasili bezgrešnici za Velikog potopa. Drugi, opet, pričaju da su tu Austrijanci za vrijeme I svjetskog rata, imali nekakve svoje barake, za njihove potrebe pa otuda i naziv Barakovac.

VIGNjEVAC GROBLjE – To je stari naziv za kovačnice, tj. kovače koji su obrađivali kamene stećke i nadgrobne spomenike. Tako se zove groblje u Donjoj Jošavci na kome se nalaze spomenici počevši od 16. vijeka.

ČARDAČIŠTE – jedan od lokaliteta u Jošavci gdje je neki od banjolučkih begova imao svoj čardak. Međutim, sudeći po raspoloženju stanovništva prema turskoj vlasti teško da se nauživao boraveći u njemu. Bio je to izraz formalne manifestacije gospodarstva islamske države u tom ortodoksnom pravoslavnom području.

CARSKI MOST – izgrađen je u Jošavci gdje je bila pilana i šumarija za cara Franje Josifa i dobio je ime "carski most" iako je vrlo skromnih arhitektonskih oblika i izgleda.

TROMEĐA – granica tešanjske, banjalučke i prnjavorske administrativne oblasti za turske vladavine.

ŠNjET – neki brijeg u Branešcima na koga napada veliki snijeg i diže se do ljeta.

NEKOSINE – mala njiva na kojoj ništa osim trnja i divljih krušaka ne uspijeva a nalazi se u jednom od najvažnijih čelinačkih sela – Branešcima.

KOŠARIŠTE – njive na kojima su se nalazile staje – košare, obično za ovce, jaganjce ili ovnove kada se odluče.

KARAVLAŠIŠTE – danas je to šuma, a nekada mjesto gdje su nekada živjeli Karavlasi. Više ih tu nema, ali se mjesto ipak zove po njima.

JAGANjSKI BRIJEG – brdo u Šnjegotini Donjoj na koje je znao navraćati neki beg Ađulaga a seljaci mu tu na ime namete pekli dobro ugojeno jagnje i iznosili rakiju i tako izbjegavali velike namete. Danas je na tome brdu groblje za više zaselaka toga kraja.

BJEŽIŠTE – u Branešcima zbijeg u koji je narod bježao ispred Turaka.

RAZBOJ – jedno brdo na Opsječkom na kome se desila neka bitka, vjerovatno za vrijeme postojanja Župe ili oblasti Vrbanje.

VOJNIKOVA KULA – u Šnjegotini, prema Liplju. Granica između oblasti srpskog kralja Dragutina – Usore i Donih kraji ili Vrbanjske ili Vrbaske župe teritorije, ponekad bogumila, ponekad hrvatskih plemića.

ZMAJEV POTOK – Jankovići kod Stare Dubrave. U njemu, po priči, živi zmaj s dugačkim crnim tijelom, konjskom glavom i malim krilima. Kuda on prođe za njim gori vatra. I danas on ponekad izlazi iz potoka i uzima svoje žrtve, uglavnom djecu.

DERAJIĆI – pored drugih ima i ova priča. Za vrijeme turske vlasti neki čovjek, s ovim prezimenom, polakomi se pa Turcima izda zbijeg u Branešcima u nekoj pećini u kojoj se nalazilo 300 žena i tri stotine kolijevki s malom djecom za 100 dukata. Turci sve žene i djecu pobiše, a onda ubiše i toga Derajića govoreći: "Kada je izdao svoje, izdaće i nas".