Susreti - Baka najveća uzdanica

Dvanaestogodišnji đak-pješak Dragan Knežević iz Skatavice nema nijednog roditelja, živi sa starom bakom i djedom invalidom.

Skatavica kao selo više gotovo i ne postoji. Da je nekada tu bilo selo svjedoče trošne, napuštene kućice ostale iza ljudi. Samo se iz pokoje još uvijek vijori dim.

Nadomak Skatavice najvisočiji opsječki zaseok Torine teškom mukom pokušava se oduprijeti takvoj sudbini. Među dvadesetak stanovnika u njemu živi i pokoje dijete. Ima i jedan đak, dvanaestogodišnji Dragan Knežević. Učenik je četvrtog razreda Osnovne škole "Miloš Dujić" koja je od njegove kuće udaljena desetak kilometara. Do prvog školskog druga saputnika ima ići četiri-pet kilometara.

Dragan je dječak koji živi bez roditelja. Oca Miroslava je izgubio 5. oktobra 1992. godine na kotorvaroškom ratištu. U teškim mukama je proveo svoje posljednje sate jer je živ pao u neprijateljske ruke. Mučen je metodama koje ljudskom umu nisu razumljive, koje su poznate samo iz priča o ustaškim monstrumima iz prethodnog rata. Samo koji dan poslije ovog mučnog događaja Dragana napušta i majka Mirjana koja nekakvim kanalima odlazi u Hrvatsku svojima.

Najveća, gotovo jedina, uzdanica mu je baka Zorka koja se o njemu najviše i brine. Da stvar bude još gora, Zorkin muž Dragoljub je težak invalid. I njemu treba pomoć.

Radi se o socijalno ugroženoj porodici kojoj mnogo šta treba, ali sreće ipak najviše.

Treba vjerovati da će je ovaj simpatični dječak koji se najčešće igra sa svojim psom i nekakvim rashodovanim biciklom negdje usput krećući se kroz život i naći. Dok stasa da mogne razlikovati zlo od dobroga, prijatelja od neprijatelja, valja mu pomoći. Istina, s vremena na vrijeme javljaju se humani ljudi. Zorka i Dragoljub to cijene. Naravno, i Dragan zna njihova imena.

Ali, osim materijalne pomoći, koja je u svakom slučaju dobrodošla, čak i neophodna, ovom dječaku treba pomoći da izabere najbolji put u životu, jer je pred njim velika raskrsnica koja zna vrlo često i iskusnog čovjeka zavarati.