STRAHOVAC

E moj sestricu, pod ovim Uzlomcom sam ti ja rodjen, odrastao i ostario. Znam ga bolje neg’ svoj dzep. Uz ralo sam ga pres'o uzduz i poprijeko bog-te-pito kol’ko put, al’ u Strahovac nikada nisam smio uci. A i drugi svijet ga zaobilazi. Za to mjesto ima jedna prica, koju sam cuo od svog pokojnog cace Lekse, a on je opet od stariji ljudi nekada cuo. Pric’o je kako je u toj sumi zivio u davno vrijeme, neki div i sav okolni svijet je mro od straha samo kad pomisli na njega. Jednog dana odnekud izdaleka banu neki 'ajduk u ovaj kraj i kad dozna sta muci narod rece da ce se on ogledat s tim divom pa sta Bog dragi kome da. I zbilja uze sablju u ruke pa podje prema onom mjestu. Iz daljine je opazio diva na jednom proplanku, i kako je kasnije pricao, bilo ga je strava gledat. Bio je veci od najveceg medjeda, sav zarast’o u ridju bradurinu, iskolacio crvene buljave oci, a rucerde ogromne. Bilo ga je, kaze, mlogo strah, al’, kako mu se priblizavao strah je nekako popustao, a div ko da se smanjivo. I zbilja kad mu je prisao sasvim nije se nista bojao, a div je posto kepecic koji ga je gledao odozdo. Hajduk ga je onda zapit’o: “Ko si ti?”, a on mu veli: “Ja sam STRA’!” i nesta ga.

Ma opet ni poslije toga narod tu nije smio zalazit’, a mjesto je zazvano Strahovac...

Kazivao: Momcilo Popovic (84) iz

Donje Snjegotine