SLIKA I FOTOGRAFIJA NISU ISTO

Uobicajeno je kad nekom pokazujemo fotografiju da kazemo: kako ti se svidjaju slike, ili idem da se slikam za licnu kartu. Ovo sam ja na slici. Slikao sam se u novogodisnjoj noci u veselom drustvu i sl. Kad ugledamo prijatelja sa fotoaparatom, obicno ga zamolimo da nas slika itd.

Gore navedeni primjeri su tipicni a ukorijenjena navika se tesko mijenja. Treba znati da mi fotoaparatom fotografisemo a ne slikamo. Produkt fotografisanja je fotografija a ne slika, pa prema tome mi smo se fotografisali za licnu kartu a ne slikali, pokazujemo fotografiju a ne sliku...

Slika, za razliku od fotografije, je autenticno likovno djelo koje umjetnik stvara koristeci slikarski pribor: boje, cetke, platno...

SADRZINA SLIKE

Koliko smo puta stali pred nekim umjetnickim djelom, slikom, naprimjer i da samo zakljucimo da nam se svidja ili ne svidja. To je zaista malo. Slika trazi i dublju analizu i siri komentar.

Sadrzaj likovnog djela ima dva svoja osnovna aspekta – stvaralacki i esteticki. Stvaralacki aspekt ispituje sadrzinu likovnog djela u neposrednoj zavisnosti od kreativne svijesti iz koje je ono nastalo i citav problem stoji na odnosu stvaralackog subjekta s jedne i samog djela sa druge strane. Esteticki problem ispituje sadrzinu slike ili drugog likovnog djela. Koliko ce se uci u sadrzaj, tj. analizu slike, zavisi od znanja posmatraca. Otkrivanje strukture slike bice dublje i bogatije ukoliko posmatrac ima u ovom pogledu znanje i iskustvo sticano prilikom posjeta izlozbama, analizom likovnih djela gledajuci reprodukcije poznatih slikara u knjigama umjetnosti a jako je znacajna licna obdarenost i afinitet prema slici.

Posmatrac gledajuci sliku, otkriva njenu ljepotu tragajuci za njom. U sadrzini jedne slike nazivamo sve ono sto slika prezentira, tj. prikazuje svo ono sto se nalazi u okviru cjeline ili kompozicije djela: size, likovi, objekti, akcija koja simbolizuje radnju sizea. Izuzetno znacajna dimenzija sadrzine slike je njena autenticnost. Ta autenticnost se otkriva u samoj strukturi djela, u njegovoj opticko-vizuelnoj i prostorno-plasticnoj strukturi. Elementi ove strukture (tzv. likovni elementi kao boja, linija, svijetlo-tamno, volumen, forma i drugi) predstavljaju izrazajna sredstva u cijem kontekstu se sadrzi poenta koja se identifikuje sa pojmom sadrzine likovnog djela. Ti elementi predstavljaju reprezentativnu komponentu sadrzine slike.

Slika zahtijeva od posmatraca da je sposoban da razmislja. Ona postavlja odredjene intelektualne zahtjeve koji pozivaju na mir, cutanje i odrecena sjecanja na cjelokupni razvoj istorije umjetnosti. Slika je intimna veza sa stvaraocem. Sa nje citamo i strah i gnjev, stanje duha, vise nego stanje duse, pa cak i dnevne dogadjaje.

Motivi su razliciti od jabuke, cvijeta ili posude koji su tu pred nasim ocima do nadrealistickog, iracionalnog u kojima se skrivaju tajne i poruke koje treba odgonetnuti.

Odgonetka je covjekov rast, njegovo otkrivanje svijeta, sazrijevanje, melem za dusu i radost za oko.

Osnova likovnog jezika je likovni govor. Od poznavanja tog govora putem nasih cula u prvim kontaktima sa slikom, mi dozivljavamo svijet slike.