Koliko nam je poznato, o ovome pitanju, ne samo kada je riječ o čelinačkom kraju, već uopšte na prostorima na kojima žive Srbi, niko dosada nije pisao. A to pitanje, bar prema nekim naznakama iz narodnih predanja i pisanih izvora, je vrlo složeno.

U sumrak bosanske države većina stanovništva ovih krajeva bilo je pravoslavne ("grčke") vjere. Iz povelje posljednjeg bosanskog kralja Stevana Tomaševića, od 02. juna 1459. godine, da se pretpostaviti da je ovim krajevima gospodario vojvoda Petar Kovačević ili veliki usorski ban Momčilo Tomanović.

U jednoj pjesmi u zborniku Andrije Čačića Miošića govori se o tome kako pred turskom opasnošću posljednji bosanski kralj piše svojim velikašima banovima i vojvodama, pa veli: "Vedro se je nebo pomutilo/ Žarko nam je sunce pomrčalo/ Plače sva zemlja gerčka".

Dakle, prema ovome hrvatskom piscu, kralj S. Tomaševeić svoju zemlju naziva "gerčkom", tj. pravoslavnom. Time se da objasniti i činjenica zašto narod u ovome kraju naziva stara groblja "grčkim grobljima": (Markovac, Lađevci, Jaganjski brijeg, Gavrića groblje u Jošavci i druga). To su bez sumnje groblja na kojima se sahranjivao pravoslavni svijet prije doseljavanja stanovništva krajem šesnaestog i u sedamnaestom vijeku na ove prostore. Svi spomenici, natpisi i knjige iz srednjeg vijeka u ovim krajevima su isključivo ćiriličke, počev od zapisa dijaka kneza Hrvatina, s početka 14. vijeka iz sela Osredka, koje graniči sa čelinačkom opštinom, preko zapisa na prstenu velikog vojvode Momčila Tomanovića na kome piše "Virnoga Bog pomaga" do natpisa na starim spomencima na grobljima. Iako je riječ o ćirilici narod ovih krajeva i danas pisma na starim nadgrobnim spomenicima naziva "grčkim pismom".

U krvavim borbama koje su vođene između Turaka i Ugara, od pada Bosanskog kraljevstva, pa do 1521. godine (pada Jajca i konačnog pada Bosne pod Turke), bili su obuhvaćeni i ovi krajevi. Starosjedilačko pravoslavno stanovništvo učestvovalo je u borbama na strani Ugara (Mađara), dok je hercegovačko – crnogorsko stanovništvo dolazilo u ove krajeve kao prethodnica Turaka, njihova pomoćna vojska, i potom graničari. Većina starosjedilačkog pravoslavnog stanovništva ili je stradala u borbama ili se povukla sa Ugarima u Slavoniju gdje su većinom kasnije primili (pod pritiskom) katoličku vjeru. Manji dio je ostao. Odnosi između onih koji su ratovali na suprotnim stranama nije mogao biti srdačan. Vlasi su naseljavali napuštenu zemlju i selišta, ali su dolazili i u sukobe sa zatečenim stanovnicima. Bila su to dva, u mnogome, različita mentaliteta. Novodoseljeno stanovništvo je bilo primitivnije, ali vitalnije. Na ovima prostorima od ranog srednjeg vijeka egzistirala je pismenost, školstvo i zavidan nivo kulture. U postojećim manastirima su pisane i prepisivane knjige. Stočarsko – novodošlo stanovništvo – takođe ortodoksno pravoslavno – imalo je svoje crkve - čadorove ("crkve koje hodaju" kako ih naziva narodna tradicija), da bi kasnije počeli da prave crkve brvnare, po odobrenjima turske vlasti, veličine raširene volovske kože.

Mutno narodno predanje u Branešcima govori o sukobu došlog stanovništva s nekim Reljom, koji je braneći svoje posjede i poginuo po čijoj borbi je, prema legendi, i naselje dobilo ime. U samom selu postoji i lokalitet Reljevac.

U blizini Čelinca, prema predanjima, bio je nekakav Marko, koga narodna tradicija povezuje sa Markom Kraljevićem. Međutim, biće da je riječ o nekom sitnom bosanskom plemiću gospodaru čelinačkog polja i nešto šireg područja u ovom kraju.

U Velikoj Šnjegotini postoji lokalitet "Guskovine" odakle su hercegovački doseljenici "otjerali" nekog Guska i oteli mu zemlju. Pod Stražicom, uz rijeku Ukrnju, ima staro groblje koje narod naziva grčkim grobljem u kome je sahranjen neki "Grk", bivši gospodar toga kraja.

Malobrojno starosjedilačko stanovništvo čelinačkog kraja moralo je biti asimilirano od strane novodošlog vlaškog, a najtvrdokornije je stradalo u velikom austro – turskom ratu (1683 – 1699 godine), kada su Turci u bijesu odmazde sjekli, palili i rušili sve što im se našlo pri ruci i kada su teško stradali gotovo svi manastiri i pravoslavne crkve.