PODSJEĆANjA

Ovih dana upravo je završena zgrada za osnovnu (četvororazrednu) školu na Karaču. Za posljednjih 75 godina to je treća građa za školske potrebe na tome području i prilika da se podsjetimo na prošlost.

Prema riječima Mile Maletića, podvornika koga pamte mnogi osnovci sa Karača 1925. godine građani iz 4 Šnjegotine počinju aktivnosti za izgradnju škole na Karaču.

Za predsjednika građevinskog odbora izabran je Pavo Spasojević i krenulo se sa skupljanjem novca i materijala. Imala je jednu učionicu veličine 11 dž 7, dnevnu sobu (kuhinju) i dvije spavaće sobe. Ispod dnevne sobe za učitelja (kuhinje) bio je podrum koji je služio za zatvaranje učenika koji su zaslužili kaznu određenu od učitelja i popa Riste Vukovića, koji je izvodio svake subote vjeronauku. Prvi učitelj koji je počeo izvoditi nastavu je Radoje Šćekić rodom iz Crne Gore. Tu mu je umro i sinčić Momčilo i pokopan je u groblje Javorac. Iza njega došla je Anđuša Ribičić, a pred rat 1938. godine Mirko Herkov, koji ostaje sve do početka rata 1941. godine.

Zemlja na kojoj je škola sagrađena bila je državna s tim što je dio te zemlje dat solunskim dobrovoljcima Pejanić Dušanu, Simi Đekiću i Teodoru Spasojeviću.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata škola je služila za smještaj vojske koje su prolazile selom, zaplijenjenog oružja nakon pada Teslića i Prnjavora, te hrane i odjeće koja se dijelila narodu, a oružje koje nije vojska mogla ponijeti sa sobom je spaljivano. Tako priča Mile koji je čitav svoj radni vijek proveo u toj školi.