Kod nas kada se govori o šumama najčešće se misli na drvo i proizvode od drveta, a zanemaruju se ostale djelatnosti i proizvodi koji se nalaze u šumi. Vrlo često u nekim razvijenim zemljama primarni značaj šuma daje se baš tim proizvodima i opštekorisnim funkcijama šume.

Da pođemo od lovno-turističke privrede. Poznato je da u pojedinim našim područjima, a da ne govorimo u svijetu ova djelatnost predstavlja veliki izvor prihoda. "Strastveni lovci, zaljubljenici prirode i ljudi od standarda" ostavljaju ne male pare da bi boravili u prirodi, uživali u posmatranju divljači pa i ulovili koju divljač velike vrijednosti. Ko nije čuo za bogate Italijane i druge koji dolaze na Bardaču da love divlje patke, u velike planine na medvjede, na fazane, srneću divljač i sl.

Ili, u nekim krajevima kod nas već je razvijen sportski ribolov na poribljenim manjim akumulacionim jezerima zabranjenim na manjim rječicama i potocima po šumama. Naravno postoje i veći ribnjaci koji služe za proizvodnju ribe. Opet, o ribi kao zdravoj i, kako bi trebalo jeftinoj hrani, ne treba ni govoriti.

Pčelarenje, proizvodnja meda, polenovog praha, mliječ, propolis i proizvodi od meda nezamjenjiva su hrana a istovremeno i lijek. Pčelarenje je ponegdje dosta razvijeno ali ni blizu kolike su mogućnosti i potrebe. Najznačajnije je to što je šumski med sakupljen u mnogo čistijim uslovima i sa raznovrsnih biljaka što mu daje veću vrijednost.

Ljekovito bilje i proizvodi za koje se upotrebljava već predstavljaju čitave industrije. Biljni čajevi, eterična ulja, sirupi, lijekovi na bazi ljekovitih biljaka, silna kozmetika i mirisi, prehrambena industrija sa proizvodima kojima ekstrakti iz bilja daju ukus, miris, svježinu i dugotrajnost, samo potvrđuju da ova djelatnost ima osiguranu budućnost.

Da kažemo i to da iz dana u dan niču i plantaže ljekovitog bilja, i to je dobro, ali ipak, samoniklo bilje brano na prirodnim biljevištima ima bolju prodaju.

Sakupljanje šumskih jestivih gljiva postalo je unosan sezonski posao mnogih naših građana a može se pretpostaviti koliko još posrednika zaradi dokle te gljive dođu do trpeze naših ili inostranih potrošača. Isto tako neke gljive se proizvode i vještački. Međutim, one najvrednije koje su lijek i hrana mogu se naći samo u prirodi.

Tartuf, vrganj, lisičarka i druge jestive gljive sadrže takve hranljive materije da se ubrajaju u lijekove.

Područje opštine Čelinac predstavlja jednu zdravu sredinu, jer od Banja Luke do Doboja, Teslića nema nekih fabrika i većih zagađivanja vazduha, tako, da samo savjesnim radom prilikom sakupljanja ljekovitog bilja, gljiva, čuvanja i unošenja nove divljači, poribljavanja riječica i potoka i naravno i nešto ulaganja u ove djelatnosti, možemo postati privlačni za široko tržište pa tako obezbijediti izvore prihoda koji nam itekako nedostaju.

Tomislav Pejaković, dipl. inž. šum.