OSMIJEH KAO (RAZ)ORUŽJE

Osmijeh najčešće dolazi kao posljedica nečeg duhovitog, odnosno prethodnica smijehu. Ali to nije jedini razlog što se ljudi osmjehuju: neko se smije zato što mu fino stoji, nekome je to posao, a neko da pokaže nove plombe. Šta god da je razlog njegovog izmamljivanja, osmijeh je često prvi čovjekov refleks u mnogim životnim situacijama.

Savremena "deskriptivna facijalna grimasistika" dijeli (klasifikuje) osmijehe na nekoliko vrsta i podvrsta: KISELI-sa režanjem i sa nelagodom, CINIČNI-sa visine i upitno-odnosni, ZBUNjENI - "o čemu mi priča" i "daj mi vremena", DO OSMICA, LAŽNjAK itd.

I osmijeh, kao i pogled, može da govori više od riječi. Najpoznatiji je onaj TAJANSTVENI koji pripada Leonardovoj Mona Lizi. (Lično mislim da je gospođa Liza mogla bar još za po tri milimetra da razvuče usne; ne bi se vidjele ni bore, ni karijes, više bi ličio na osmijeh a izraz lica bi bio manje PODRUGLjIV). Po nekima, taj čuveni osmijeh je pomalo i ZAVODNIČKI. (Još jedan dokaz da se ukusi razlikuju.)

Svaki osmijeh, ako je iskren, može da bude čovjekov ukras, zaštitni znak ili sredstvo za osvajanje simpatija. Najljepši je onaj koji ozari cijelo lice, pa čak i u svako oko natjera po jedan mali osmejak. Dokazano je da se nasmijani ljudi mnogo bolje osjećaju, a takođe popravljaju raspoloženje drugim ljudima; lakše prevazilaze teškoće i duže ostaju mladi. Osim toga, da biste se namrštili potrebno vam je više razloga i truda; potrebno je pokrenuti duplo više mišića na licu nego što iziskuje osmijeh.

Zato nabacite neki novi, neupotrebljeni ili otključajte neki već zaboravljeni (osmijeh) i koračajte kroz život vedri.

"Nađi vremena za osmeh. Osmeh je muzika duše!"

Snježana Tešić