N E Z A B O R A V
Zar nesto moze da bude ZABORAV!? Zar zaborava uopste ima?Nema zaborava, ima samo - NEZABORAV! (Imaju ljudi za nezaborav, imaju ljudi - nezaborava)
NEZABORAV je zaborav koji ne prolazi! NEZABORAV je nezaboravan zaborav!
NEZABORAV je neprolaznost zaborava! NEZABORAV je neprolaznost sama!
Draga bica su se "preseliland" u taj - NEZABORAV! (U tu neprolaznost samu!)
Draga bica, dragoscu svojom, svojom iskrenoscu, svojom istinom, svojom (vjecno) djecijom dusom, postaju (i ostaju) - NEZABORAVNOST! Postaju VJECNOST!
VJECNOST u nama! (VJECNOST koliko smo i mi - vjecni)
Cak oni postaju "vjecniji" od nas! Oni postaju "ono nesto" iznad nas!
Oni postaju - SVEVJECNI!
Zato ovu pjesmu posvecujem "svevjecnom covjeku"! Ovu pjesmu posvecujem covjeku koji je volio miris lipe!
Ovu pjesmu posvecujem covjeku "koji je voljeo"!
(A znati voljeti, umjeti voljeti, biti sposoban "za voljeti" je dar od BOGA, ili - dar Boziji!)
Samo obogobozeni ljudi umiju da vole!
(Samo ljudi "od Boga" umiju da daruju LJUBAV! Samo ONI, ti "Boziji sretnici" donose nam - LJUBAV! A LJUBAV JE - ZIVOT!)
Dakle, pjesma posvecena mom velikom, mom nikad zaboravljenom, mom najvecem - mom jedinom (zaista - jedinom) mom BRATU - GORANU!
Govor LIPE
(Bratu mom pokojnom a sa "mirisom lipe")
Lipe cvatu
Lipe ponovo cvjetaju
Lipe cvatu
Al ne cvjetam ja!
Ne cvjetam ja kao nekad
Sto sam cvjetati znao
(kad lipe cvatu)
Lipe cvjetaju
Lipe ponovo cvjetaju
Cvjetaju i sjecaju
(Cvjetaju i podsjecaju)
Cvjetanjem svojim
Svojim mirisom
Podsjecaju na ONO -
- sto povratka mu nema!
Podsjecaju na ONO -
- sto povratka mu nema!
PODSJECAJU NA ONO -
- STO VRATIT SE NE MOZE!
GDJE SMO SE ZNALI SRESTI)