I Z S V A J C A R S K E
ZEMLJA PROSJECNIH I SRECNIH LJUDI
Onome ko nikada nije bio u Svajcarskoj, kad vec jednom dodje, cini se da jeste, samo sto je ovaj put sve mnogo ljepse: i bijeli planinski vrhovi, i zeleni pasnjaci, i plava gorska jezera i naselja. Osnovna obiljezja ovdasnjeg pejsaza ja savrsen sklad i prejake, gotovo nestvarne boje. U svemu tome ne moze da dodje do izrazaja covjek. Vjerovatno je tako, boraveci svojevremeno ovdje, mislio i Ducic, kada je pisao: “Ovdje je sreca u polovicnosti, osrednjosti, svakodnevnosti, oslobodjena od svega sto je krupno, rasno, duhovno, svega sto je stvaralacko i rusilacko u ljudskom instiktu. Jedini genije koga je rodila ova zemlja bio je Ruso... Nikada ni u jednom od ovih sitnih i srecnih gradova nije se rodila nijedna umjetnost, i na ovim nebeskim jezerima nije zaceta nijedna legenda, nijedno predanje...”
Jutra su u Svajcarskoj mirna. Nema zurbe i guzvi, a sve je na vrijeme. Vozovi polaze i dolaze tacno u minut, kao i ljudi na svoja radna mjesta.
Kandersteg je grad hotela sa Internacionalnim skautskim centrom iz 1923. godine, koji, sa otvorenim terenima, moze da primi do sedam hiljada skauta istovremeno. Godinama u njega pristizu casopisi, literatura i suveniri skautskih organizacija iz cijeloga svijeta. Prolazim pored korejske, poljske, talijanske, spanske, tajlandske sobe i smjestam se u germansku, koja mi je dodijeljena. Nas tridesetak, iz 16 evropskih zemalja, okupljamo se u dvorani ukrasenoj stotinama skautskih marama i suvenira po zidovima iz razlicitih vremena i zemalja.
Impresionira nacin na koji predavaci na ovome seminaru prilaze svojim obavezama. U dvorani su redovno sat prije slusalaca. Svim silama se trude da budu zanimljivi, dinamicni i originalni. Medjutim, to sto oni pricaju tesko je primjenljivo kod nas. Medjusobno se bolje upoznajemo poslije vecere, na nacionalnoj prezentaciji. Sirom trpezarije izlozeni su specijaliteti i najbolja vina iz zemalja od Albanije preko Poljske do Finske, pa, ipak, je bila najzapazenija rakija iz Branesaca i cvarci iz Snjegotine. Tu je najveca guzva. Vrijeme je promjenljivo: malo sunca, malo snijega, poneki kisni pljusak. Kroz prozor, s vremena na vrijeme, vidi se kako promicu skijasi ili zaprege sa psima. Svakih pet minuta prugom projuri voz, u jednom ili drugom pravcu, sa autima na platformama u kojima sjede ljudi i mirno puse lule.
Nadje se malo vremena i za setnju do dvorane za zimske sportove i rekreaciju. Direktor DZon se trudi da bude dobar domacin: priredjuje nam svecanu veceru u hotelu “Alpe”, a na rucak, sutradan, se penjemo uspinjacom jos dvije hiljade metara uz planinu. Mnogo je skijasa samo u majicama preplanulih lica. Ogromne planinske gromade stijenja i snijega kao da zele da se sjedine s nebom i svojim Tvorcem.
Prolaze dani. Vrijedno radimo. Razmjenjujemo misljenja i iskustva na temu unaprijedjenja skautskog pokreta u Evropi. Posljednje vece domacini nam priredjuju iznenadjenje. U malim grupama, sa upaljenim bakljama kroz sumu, odlazimo do malog zamka na veceru u srednjovjekovnom ambijentu. Nije mi neprijatno sto se Litvanka Lolita pribila uz mene pod mali kisobran dok kisa pada, a Misel iz Tirane ispred nas nosi baklju.
U kaminu pucketaju cjepanice, ciji se plamen prelijeva oruzju na zidovima i viteskim oklopima po uglovima, u polutami pije se vino iz neobicno i lijepo ukrasenih pehara. Kockice hljeba nabadamo na ogromne viljuske sa dva zuba i umacemo u rastopljeni sir u posude ispod kojih gori vatrica. Kome spadne hljeb s viljuske obavezan je poljubiti onoga ko mu sjedi s lijevu stranu. S moju desnu stranu je lijepa Poljakinja Aldona, ali nikako da joj hljeb spadne s viljuske. NJena majka, istaknuta poljska harcerka, sedamdesetih godina bila je 20 dana domacin jugoslovenskoj izvidjackoj delegaciji ciji sam i ja bio clan.
Iz Kanderstega ispratilo nas je lijepo vrijeme i lavine koje su pocele na sve strane usled visoke temperature zraka. Prijatno je i ugodno putovati svajcarskim udobnim vozovima i iz njih posmatrati tu lijepu zemlju, ali je jos prijatnije osjecanje povratka kuci.
Poslije svega, razmisljajuci sta mi je smetalo u toj zemlji savrsenog reda i sa zaprepastenjem sam otkrio da mi je smetalo bas to sto mi nista nije smetalo.