Susreti: dr Vinko Stjepčević

Sasvim je sigurno da je dr Vinko Stijepčević jedan od najpopularnijih Čelinčana. Međutim, uglavnom zbog njegove skromnosti, Čelinčani o njemu ne znaju mnogo. Osim činjenice da je on ljekar koji ni za trenutak nije prekšio zakletvu datu Hipokratu, kako ga nazivaju, ocu medicine. Dakle, svi znaju da se radi o čovjeku visokih moralnih kvaliteta. U nekoliko narednih redova pokušaćemo dati skicu za portret ovog velikog humaniste, radinog, poštenog i skromnog čovjeka u kojem je narod iz ovog kraja uvijek imao velikog prijatelja.

-Rođen sam u selu Donja Lastva kod Tivta u Crnoj Gori 1933. godine. Kao stipendista Vlade Crne Gore bio sam u grupi 18 svojih vršnjaka koji smo 1950. stigli u Banju Luku da bi završili Medicinsku školu, tada veoma deficitarno zanimanje. Po završetku vratio sam se u zavičaj gdje sam se zaposlio u Vojnu bolnicu u Herceg Novom. Ali, bio sam žedan znanja pa sam nešto kasnije upisao Medicinski fakultet u Skopju koji sam završio 1966. godine, priča dr Vinko.

Stažiranje je obavio u Baru, da bi prvo zaposlenje dobio u Kneževu 1968. gdje je ostao četiri godine. Potom je kraće radio u Laktašima da bi 1972. stigao u Čelinac.

- Meni se ovaj grad, mada on to tada nije ni bio u onom pravom smislu riječi, svidio na prvi pogled. Po mom mišljenju ovdje se može veoma ugodno i lijepo živjeti. Ja se drugačije ne mogu ni osjećati već kao Čelinčanin od glave do pete. I nije mi žao što sam se ovdje zadržao.

Kada je stigao u grad na Vrbanji ambulanta je bila smještena u baraci na mjestu gdje je danas uprava preduzeća "25. novembar". Uskoro je napravljen Dom zdravlja, a dr Vinko je specijalizirao opšti medicinu. Prije dvije godine završio je i Edukaciju za porodičnog ljekara. Najduže vremena proveo je u dječijem dispanzeru. Mada naizgled djeluje veoma strogo, u suštini radi se o duhovitom čovjeku, uvjek spremnom na umjesnu šalu. Njegova oridinacija ostaće upamćena po vječitim gužvama. Znao se on i naljutiti na majke koje se u njezi djeteta ponekada nisu pridržavale uputa medicinskog osoblja. Uprkos tome gotovo svaka je ipak željela čuti isključivo njegov savjet. To govori o ugledu ovog čovjeka u sredini gdje je proveo najveći dio svog radnog vijeka.

- Prije dvije godine sam formalno penzionisan. Praktično još uvijek sam na radnom mjestu. Doduše, sada u privatnoj ambulanti dr Mladena Radonjića. Prvo, ja se osjećam još uvijek korisnim ovom narodu, a drugo, pravo da vam kažem, mada ni ja, ni moje Mira i Ivana, nismo nikada bio rasipnici, od plate se nije moglo uštedjeti, što se kaže, za stare dane. A živjeti se mora.

Po svom moralu dr Vinko kao da ne pripada ovom svijetu. Kao da je u njega upravo stigao s neke neiskvarene planete. On je čovjek od kojeg se ima šta naučiti. I to ne samo kada je u pitanju medicina.

I još nešto, ovakvima treba pomoći u spasavanju čovječanstva od potpunog moralnog kraha pred kojim se nalazi nakon uzastopnog posrtanja.