Radi se o ljekovima koji su u narodu veoma omiljeni. Njihova primjena je već potpuno u rukama stanovništva. Velika većina ih uključuje i isključuje bez konsultacija sa ljekarima, a dobro je poznato da ih i sami ljekari u velikom procentu propisuju kada ne postoje medicinski razlozi za njihovo korištenje. Veliki je problem zdravstvenom osoblju odnosa sa pacijentima nastao zbog ovih ljekova. Često pacijent ili druga osoba traži da mu se propiše antibiotik jer zna da mu je potreban, a ljekar je siguran, ili se dvoumi da li je ikakav lijek, a ne samo antibiotik uopšte potreban. Veliki broj bolesti prolazi i bez liječenja, a potrebno je samo strpljenje i njegovanje bolesnika uz simptomske mjere liječenja (kao naprimjer snižavanje povišene tjelesne temperature, ublažavanje kašlja i drugo). Bilo koji antibiotik ne bi trebalo uzimati bez preporuke ljekara, a sami smijemo samo snižavati povišenu tjelesnu temperaturu (obavezno izmjerenu, a ne po svom osjećaju) i pratiti stanje bolesnika (opšte stanje, brzina disanja, stanje svijesti i dr.). Antimikrobni lijekovi imaju različite mehanizme djelovanja, različite indikacije zavisne od antibakterijskog spektra djelovanja. Ljekar se odlučuje na antibiotik prema njegovom mehanizmu djelovanja (baktericidan ili bakteriostatski), prema očekivanom mikroorganizmu (bakteriji) ili nalazom dokazanom uzročniku bolesti, a mora uzeti u obzir postojanje alergije na lijek kod pacijenta i cijenu lijeka. Ako sa jeftinijim, a uz to prirodnijim preparatom može postići dobar efekat bolje je da se za njega odluči, nego da piše skup i sintetski preparat. Postoje dokazi da i ljekari u velikom broju puta napišu antibiotik bez razloga, a antibiotike pišu ljekari kod rana od povrede ili posle-operativnih rana zbog straha od infekcije. Raširena nepotrebna upotreba antimikrobnih lijekova nije dobra kada se zna da mikroorganizmi mogu da se prilagođavaju na njih, tako se razvijaju sojevi koji mogu da žive i u prisustvu antibiotika (rezistencija). Rezistecija prijeti da ove lijekove učini nedjelotvornim kod teških infekcija. Novi antimikrobni lijekovi se otkrivaju sporije nego se razvijaju rezistentni sojevi među patogenim mikroorganizmima, tako da postoje teške infekcije koje se ne mogu liječiti nijednim raspoloživim antimikrobnim lijekom. Mnoge bakterije su ranije bile osjetljive na prirodne peniciline (a danas nisu), a mnogi su ljudi danas alergični na njih. Zbog svega navedenog bilo bi potrebno naći određeni mehanizam kontrole i ograničavanja propisivanja i potrošnje antimikrobnih lijekova. Neracionalna upotreba ovih lijekova prijeti da nas dovede do nesposobnosti borbe protiv (ranije lako liječene) infekcije u budućnosti.